Nataša Basanić Čuš lani je preuzela dužnost zamjenice gradonačelnika porečkog Lorisa Peršurića. U tom razdoblju posebno se posvetila predškolskom odgoju te kao predsjednica Povjerenstva za provođenje upisa djece u dječje vrtiće aktivno sudjeluje u kreiranju politika koje izravno utječu na roditelje i djecu.

Kako biste opisali razdoblje od preuzimanja dužnosti, osobito u području predškolskog odgoja?
Ovo razdoblje bilo je intenzivno, ali i vrlo konkretno. Predškolski odgoj je sustav koji traži svakodnevnu prisutnost i komunikaciju. Od prvog dana cilj nam je bio jasan, osigurati stabilnost sustava, dovoljno mjesta za svu djecu i kontinuirano podizati kvalitetu rada. U suradnji s gradonačelnikom, gradskim timovima i našim vrtićima radimo planski i dugoročno, ali istovremeno reagiramo na potrebe roditelja u hodu.

Najvažnije pitanje za roditelje uvijek je ima li mjesta u vrtićima. Ima li ih danas dovoljno?
Da, možemo jasno reći da Poreč ima dovoljno kapaciteta za svu djecu čiji roditelji žele upis u vrtić. To nije došlo slučajno, nego je rezultat kontinuiranog ulaganja u infrastrukturu i kadar proteklih godina. Poreč je samo lani otvorio dva potpuno nova vrtića s jaslicama za 300 djece, a proteklih desetak godina otvoreno ih je sveukupno njih čak pet. To govori da slušamo potrebe naših sugrađana, pratimo demografske trendove te planiramo sukladno tome kako bismo izbjegli liste čekanja i neizvjesnost za roditelje, a pritom uvijek, bez izuzetka, poštujemo propisane pedagoške standarde od broja djelatnika do broja djece po skupinama.

Ističete da se djeca, na zamolbu roditelja, upisuju i tijekom pedagoške godine. Koliko je važna ta fleksibilnost?
Roditelji danas žive i rade u dinamičnim okolnostima. Promjene posla, preseljenja, promjene obiteljskih situacija ili jednostavno trenutak kada dijete navrši godinu dana ne događaju se samo u vrijeme redovnih upisa. Zato smo omogućili upise u vrtiće tijekom cijele pedagoške godine, sukladno kapacitetima i mogućnostima odgojnih skupina. Na zamolbu roditelja, ukoliko je to opravdano i potrebno, omogućujemo premještaje kad je to izvedivo. Najčešće se radi o želji da dijete bude bliže kući ili mjestu rada roditelja. Prilagođavamo se stvarnom životu roditelja, naravno, gdje je to moguće. Primjerice, ako za jedan objekt ima više interesa nego li mjesta u njemu, onda u obzir uzimamo i prebivališta. Gradske službe i timovi vrtića kontinuirano su u kontaktu s roditeljima i tijekom cijele godine tražimo rješenja, s jasnim ciljem da nijedno dijete ne ostane bez podrške.

Sve više se razvijaju vrtići u prigradskim naseljima. Koliko je važno da vrtić bude “blizu kućnog praga”?
Sve se više razvijaju prigradska naselja, a samim time grade se i potrebni sadržaji. Vrtić u naselju znači manje logistike za roditelje, ali i jačanje lokalne zajednice. Djeca odrastaju uz prijatelje iz susjedstva, obitelji se međusobno povezuju, a osjećaj pripadnosti je snažniji. Još jedna jako važna stvar je i stavljanje u funkciju donedavno zapuštenih objekata, poput vrtića u Žbandaju ili Dračevcu, odnosno, stvaranje sadržaja koji pretvaraju naša naselja poput Nove Vasi u mjesta gdje će naša djeca, dugoročno gledajući, biti u svom mjestu od jaslica do 8. razreda osnovne škole. Upravo zato kontinuirano razvijamo kapacitete i u prigradskim naseljima, kako bi roditelji imali izbor i sigurnost da dijete može pohađati vrtić u svojoj sredini.

U čemu je vrijednost vrtića po više naselja?
I veliki vrtići u gradu i manji vrtići po prigradskim naseljima imaju svoje posebnosti, ali moram naglasiti da je kvaliteta rada i briga o našim najmlađima nešto što je konstanta u svim našim vrtićima te je standard jednak. Dok su gradski blizu mora, događanja i drugih sadržaja, u manjim vrtićima atmosfera je gotovo obiteljska, a mlađa i starija djeca prirodno se povezuju, uče jedni od drugih i razvijaju osjećaj sigurnosti. To su prednosti koje ne treba podcijeniti.

Puno se ulaže i u stručni kadar. Što se konkretno poduzima?
Ekipiramo vrtiće i jačamo stručne službe. Financiramo školarinu izvanrednog prijediplomskog studija ranog predškolskog odgoja i obrazovanja nestručnim zamjenama zaposlenim u dječjim vrtićima za odgojiteljice koje su trenutno zaposlene kao nestručne zamjene, ali žele dugoročno ostati u sustavu. Dodatno, kao deficitarni kadar stipendiramo studente ranog predškolskog  odgoja i obrazovanja. Time gradimo stabilan i stručan kadar za budućnost. Također unapređujemo uvjete za djecu s teškoćama, razvijamo stručnu podršku i opremamo prostore, uključujući, primjerice, nedavno otvorenu Snoezelen sobu u DV Radost. Podsjećam kako je Poreč među prvima u Hrvatskoj počeo, osim uz asistente u školstvu, osiguravati plaće i za asistente u predškolskom odgoju, kako bi naša djeca u potrebi imala stalnu podršku u predškolskoj dobi i nastavku školovanja. Nažalost, asistenti u vrtiću danas su u Hrvatskoj još uvijek češće izuzetak nego pravilo, ali vjerujem da će i tu doći od promjene na razini cijele zemlje. Trenutno u našim porečkim vrtićima imamo 781 dijete, uz 124 odgojitelja i 31 asistenta. 

Koliko je važno ulagati u uvjete rada djelatnika?
Bez motiviranih i zadovoljnih djelatnika nema kvalitetnog sustava. Kontinuirano radimo na unapređenju materijalnih prava i radnih uvjeta svih zaposlenika u vrtićima. Predškolski odgoj jedan je od jasnih prioriteta gradske politike, a to potvrđujemo konkretnim odlukama i proračunskim izdvajanjima. Čak 14,6 posto gradskog proračuna, odnosno više od 10 milijuna eura godišnje, ulaže se u predškolski odgoj. Kada taj iznos podijelimo na broj djece, dolazimo do ulaganja od oko 13.054,00 eura godišnje po djetetu. Kada postoji jasna politička volja i dugoročna strategija, rezultati su vidljivi i mjerljivi.

Kao predsjednica Povjerenstva za provedbu upisa djece u vrtiće, svakodnevno ste u kontaktu s roditeljima. Što vam oni najčešće poručuju?
Roditelji najviše cijene sigurnost i otvorenu komunikaciju. Žele znati da će njihovo dijete imati mjesto, da će biti u sigurnom i poticajnom okruženju te da se njihove potrebe čuju. Upravo ta izravna komunikacija s roditeljima dodatno motivira kako mene, tako i cijeli vrijedan gradski tim koji je u svakodnevnoj komunikaciji s njima. Svaka obitelj ima svoju priču, a naš je zadatak pronaći rješenje i biti podrška. Vjerujem da smo u Poreču to postigli i da roditelji znaju da su naša vrata uvijek otvorena.