Zavičajni muzej i galerije

Zavičajni muzej Poreštine najstarija je muzejska institucija u Istri osnovana 1884. godine.Primarna zadaća Muzeja je sakupljanje, čuvanje, istraživanje civilizacijskih i kulturnih dobara Poreštine, njihova stručna i znanstvena obrada te prezentacija javnosti temeljem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava.

POVIJEST POREČKE MUZEJSKE INSTITUCIJE

Već sredinom 19. stoljeća u istarskim intelektualnim krugovima sazrela je ideja o osnivanju ustanove čija bi primarna aktivnost bila sakupljanje kulturne baštine grada Poreča i Istarske pokrajine. Zamisao je konkretizirana 24. srpnja 1884. godine na Osnivačkoj skupštini Istarskog društva za arheologiju i domovinsku povijest, kada je donijeta odluka o osnivanju Pokrajinskog arheološkog muzeja za Istru u Poreču, središtu Pokrajine i Pokrajinskog sabora. Vrijeme je partikularizma, specijaliziranog interesa kojim je Muzej odražavao novi svjetonazor.

To je doba stvaranja modernih nacija i nacionalne svijesti što je u 19. stoljeću uzrokovalo potrebu sakupljanja materijala koji je svjedočio o tijeku razvitka tog procesa. Vezano uz to, u tom su se razdoblju na području Poreštine vršila razna sustavna arheološka istraživanja, a izvršeni su i konzervatorski zahvati na Eufrazijevoj bazilici. Burne političke prilike u Istri (pripojenje Istre Italiji dvadesetih godina prošlog stoljeća), utjecale su i na preseljenje središta Pokrajine iz Poreča u Pulu. Time se nametnula potreba preseljenja i Pokrajinskog muzeja. Porečki Muzej postaje gradski, a pulski pokrajinski.

Druga je razvojna faza porečkog Muzeja započela 1920. godine, kada je markiz Benedetto Polesini poklonio zgradu Sabornice Gradu Poreču kako bi se u njoj pohranile memorije bogate kulturno-povijesne prošlosti grada. Tu su inicijativu podržali i drugi ugledni Porečani koji su novčanim i drugim prilozima potpomogli osnivanju porečkog Gradskog muzeja za umjetnost i povijest (Civico Museo dArte e Storia). Funkcioniranje ove ustanove može se pratiti do kapitulacije Italije, točnije do 29. rujna 1943. godine, kada je izbio požar koji je uništio veliku većinu muzejske građe.

Nakon Drugog svjetskog rata Muzej je ponovno otvoren 1952. godine, u baroknoj palači obitelji Sinčić u Dekumanusovoj ulici br. 9. Osnivanje i djelovanje Kotarskog muzeja Poreč, danas Zavičajnog muzeja Poreštine vezano je uz djelovanje dr. Ante Šonje. Ugledni znanstvenik i priznati stručnjak dr. Šonje je tri desetljeća sustavno prikupljao muzejske predmete, koji čine glavninu i današnjeg postava Muzeja.

LAPIDARIJ DVORIŠTA

U lapidariju dvorišta Zavičajnog muzeja Poreštine izloženi su heraldički predmeti u širem smislu riječi (artefakti, dijelovi sakralnih ili svjetovnih arhitektonskih objekata i kameni spomenici) na kojima je apliciran heraldički simbol kao strukturni ili samo dekorativni element. Predmeti čine jedinstvenu cjelinu povijesnog odjela a imaju temeljnu ulogu u promicanju i predstavljanju gradskog plemstva koje je na neki način određivalo i upravljalo političkim tijekovima, a izravno i samim gradskim socijalno-gospodarskim razvitkom Poreča.