U ponedjeljak 26.03.2012. je svečano otvoren Vinski podrum,prizemlje Istarske sabornice rekonstruirano u poslovnu namjenu, enoteku, u kojem će biti prezentirani autentični istarski proizvodi te organizirane degustacije vina, maslinovog ulja, meda, tartufa, pršuta, sira i slično.

Zajedničkom zdravicom istarski župan Ivan Jakovčić, gradonačelnik Edi Štifanić, predsjednik Gradskog vijeća Eđidio Kodan, pomoćnica ministrice kulture Republike Hrvatske Vesna Jurić Bulatović, veleposlanica Austrije u Hrvatskoj Andrea Ikić Bohm i župnik Željko Zec koji je blagoslovio prostor, su simbolično otvorili rekonstruirani vinski podrum.

Postojeće zidane vinske bačve su restaurirane prema zahtjevu konzervatorskog odjela u Puli. Prema projektu probijen je sazidani otvor između podruma i apside izvornog objekta crkve te je na taj način ostvarena komunikacija između prizemlja i prvog kata sabornice. Prenamjena u ugostiteljski prostor ostvarena je, između ostalog, izvedbom šanka – pulta. Centralna pozicija stola dužine 12 m omogućava smještaj gosta u centar prostorije te ga postavlja kao glavnog aktera u prostor.

Građevinski i arheološki radovi započeli su sredinom  2011. Godine. Vrijednost radova sa PDV-om ukupno iznosi 1.748.586,66 kn sa PDV-om, a u tu cijenu ulaze građevinsko-obrtnički radovi, restauratorski radovi i arheološki nadzor. Sredstva su osigurana u Proračunu Grada Poreča –Parenzo za 2011. godinu. Nadzorna tijela za građevinsko-obrtničke radove izvršilo je  poduzeće Parentium d.o.o. Poreč dok je arheološki nadzor povjeren Arheološkom Muzeju Istre i konzervatorskom odjelu u Puli. Za restauratorske radova se pobrinulo poduzeće Macuka d.o.o. iz Sv.Petra u šumi dok je projekt vodio Upravni odjel za komunalni sustav Grada Poreča – Parenzo.

Objekt poznat kao „Istarska sabornica“, prvi puta se spominje u 13. st. kao crkva sv. Franje. Zvonik je sagrađen 1731. godine i danas je izmijenjen u odnosu na prvotnu građevinu. Izvorno, zvonik je sagrađen sa poligonalnim krovom, ali su krov porušili nacisti u 2. svjetskom ratu i nikada nije obnovljen. Zgrada gubi sakralni karakter pred dolazak Napoleona (1806.) kada se povlače franjevci. U kratkoj „Napoleonovoj“ fazi u zgradi je bila konjušnica a po njihovom odlasku, škola. Od austrijanaca zgradu kupuje obitelj Polesini za 600 forinti. Dograđuje novo krilo a stari dio horizontalno pregrađuje, tako da gornji kat postaje Istarska sabornica a donji, vinarski podrum koji je bio u funkciji do prije tridesetak godina. Početkom 20. st. u zgradi je napravljen muzej. Zgrada je stradala u 2. svj. ratu od savezničkih bombardiranja kada je uništen i veći dio muzejskih eksponata.