Uredi podatke

Turizam

Poreč je od 70-tih godina metropola hrvatskog turizma. Grad prelijepih kulturno-povijesnih spomenika, primjerne hortikulturne uređenosti i čistoće, svakovrsnog smještaja i bogate ugostiteljsko-turističke ponude, posebno sportsko-rekreacijske, najčešća je meta europskih turističkih putnika u Hrvatsku. Poreč postaje turistički slavan 50-tih godina prošlog stoljeća izgradnjom turističih naselja u okolnom priobalju u kojima se promovira ljetni aktivni odmor s puno sporta i zabave.
Tijekom 70-tih i 80-tih godina, duž cijelog porečkog priobalja: od Lanterne na sjeveru do Plave i Zelene Lagune s južne strane grada počeli su nicati hoteli, turistička naselja, kampovi, sportski i zabavni centri. Porečko-vrsarska rivijera može ugostiti i više od 100.000 turista u jednom danu. Snažan hotelijerska i komunalna infrastruktura, kao i opća turistička orijentacija lokalnih poduzetnika, političara i stanovništva, kojem je ova djelatnost daleko najvažniji izvor prihoda, pridonijeli su da Poreč prvi izađe iz krize koju je hrvatskom turizmu donio rat za državnu samostalnost. Mnogi obnovljeni hoteli, briga o hortikulturalnom uređenju mjesta i okolice te o visokim ekološkim standardima (na porečkom priobalju najviše je plaža sa plavom zastavom) Poreču donose priznanja ne samo brojnih gostiju nego i službenih turističkih tijela.  

Turistička povijest Poreča  
Prvi vodič kroz grad Poreč napisao je Pietro Kandler još 1845. godine. Godine 1886. markiz Polesini je na otoku SV. Nikola, koji zatvara porečku luku, izgradio dvorac, a 1895. godine ondje je uređeno prvo porečko morsko kupalište na kojem su se i muškarci i žene kupali naizmjenično. Početkom prošlog stoljeća Poreč je imao tek nekoliko svratišta i gostionica, a prvi hotel i još jedno kupalište (današnje Gradsko kupalište) dobiva 1910. godine. Hotel Rivieru gradi, kao i godinu dana ranije u Puli, istoimeno austrijsko dioničarsko društvo. Bio je upisan na ime poduzetnika F.Kleina, koji je hotelijerski posao počeo u Opatiji. Zanimljivo je da Klein, želeći u Poreču - koji je tada bio političko središte Istre, pa je tu zasjedao Pokrajinski (istarski) sabor - otvoriti reprezentativni ugostiteljski objekt , nije uspio dobiti dozvolu, odnosno zemljište za gradnju, jer su se lokalni gostioničari i vlasnici svratišta pobunili bojeći se konkurencije. Uporni i dovitljivi poduzetnik kupio je od osiguravajućeg društva Lloyd dio mora u luci, nasuo ga i podiga Rivieru koja je postala jedan od simbola porečkog turizma.